European Disability Forum izdao je priopćenje o opasnostima i rizicima za osobe s invaliditetom uslijed širenja zaraze COVID -19. Priopćenje donosimo u cijelosti
Stambene ustanove postaju žarišta zaraze i zlostavljanja - vlade trebaju odmah djelovati
Jako nas zabrinjava situacija osoba s invaliditetom koje žive u ustanovama. Procjenjuje se da je milijun osoba s invaliditetom koje žive odvojene u stambenim ustanovama sada ranjivije nego ikad prije, suočene s povećanim rizikom od infekcije COVID-19, rizikom od fizičkog i psihičkog zlostavljanja uslijed izolacije, zanemarivanja, pa čak i napuštanja.
Opasnosti s kojima se osobe u ustanovama suočavaju odnose se na:
• Nedostatak osobne zaštitne opreme za osobe s invaliditetom i zaposlenike ustanova dovodi do povećanja rizika od infekcije - kako za zaposlenike tako i za korisnike. Rizik je još i veći zbog načina odvijanja komunalnog života tipičnog za ustanove;
• Nedostatak skrbi korisnika koji su ostali bez nadzora zbog nedostatka zaposlenog osoblja -zaposlenici ne mogu raditi zaraženi ili ako su u izolaciji/karanteni ili ako ne rade zbog straha od zaraze;
• Korištenje prisilnih lijekova i mjera prisilnog suzdržavanja pod izgovorom preventivnih mjera;
• Prisilno zatvaranje koje vodi do nedostatka kontakta s vanjskim svijetom - obitelji, prijateljima i drugima. Izvješća ukazuju da se to već događa u nekim zemljama:
• U Grčkoj jedinice psihijatrijskih ustanova zaključavaju osobe u svojim sobama i uskraćuju im pristup mobilnim telefonima i internetu. Kontakt s obitelji i/ili prijateljima često je zabranjen ili ga treba uspostaviti putem jednog telefona, što dodatno povećava rizik od prijenosa infekcije COVID-19. Psihijatrijske jedinice suočavaju se s problemom manjka zaposlenika zbog toga što se mnogi zaposlenici ne dolaze na posao iz straha da će i sami biti zaraženi;
• U Italiji se 70 ljudi zarazilo u ustanovi za osobe s intelektualnim teškoćama. Voditelji ustanove su priznali da korisnici i zaposlenici nemaju osobnu zaštitnu opremu;
• u Poljskoj se 52 korisnika (od ukupno njih 67) i osam (od 14) zaposlenika zarazilo u jednoj ustanovi za stanovanje;
• U Španjolskoj, tisak je izvijestio o nekoliko slučajeva, uključujući 43 smrti u domu umirovljenika i najmanje 12 slučajeva zabrinjavajućih smrti u ustanovi u Granadi. Postoje izvješća službi za podršku u kojima se izričito navodi kako su im potrebne maske, rukavice i zaštitna odjela - pribjegava se proizvoljnim rješenjima, pa se korištena oprema stavlja u mikrovalne pećnice u nadi da će se tako sterilizirati;
• U Njemačkoj se ustanove za stanovanje suočavaju s ozbiljnim nedostatkom osobne zaštitne opreme i sredstava za obavljanje i provođenje preventivnim mjera. Također smo izrazito zabrinuti zbog ukidanja pružanja usluga u zajednici u nekim zemljama. Pozivamo vlasti da:
• Ulože napore da zatvore rezidencijalne i psihijatrijske ustanove i osiguraju rješenja za život u zajednici; • Provjeravaju i osiguravaju da se korisnici ne zlostavljaju i ne zanemaruju te da se tijekom ove krize ne upotrebljavaju i da se ne povećava prisilna izolacija, prisilno držanje i prisilno liječenje;
• Osigura da osobe s invaliditetom i dalje mogu kontaktirati svoje obitelji i mrežu podrške izvan objekta ustanove, a da to mogu učiniti u privatnosti i putem vlastitih komunikacijskih uređaja;
• Uvedu proaktivna, raširena testiranja i strože preventivne mjere za skupine osoba s invaliditetom koje su podložnije infekciji - uključujući i one koje žive u ustanovama. Te bi se mjere morale proširiti na njihovu mrežu podrške;
• Osigura da osobe s invaliditetom u rezidencijalnim ustanovama imaju jednak pristup liječenju;
• Označe pružatelje pomoćnih usluga (uključujući skrbnike, pomoćne radnike i osobne asistente) kao "važne zaposlenike" koji bi trebali nastaviti raditi i imati osobnu zaštitnu opremu te upute potrebne za smanjenje izloženosti i širenje zaraze, kao i proaktivno djelovanje. Testirati ih na virus. Zaposlenicima treba omogućiti putovanje do radnog mjesta (u ustanovama ili kućama korisnika) i povratak svojim kućama. Također bi trebali imati pravo na podršku dodijeljenu drugim važnim zaposlenicima, kao što su briga o djeci i pohađanje škola;
• Žurno osigurati priručnike za osobnu zaštitu zaposlenika i osoba s invaliditetom koji žive u stambenim ustanovama, kao i za zaposlenike koji pružaju usluge/podršku u zajednici;
• Osigurati da institucije imaju dovoljno higijenskih potrepština i da se poduzimaju stroge higijenske i preventivne mjere. Te bi zalihe također trebale biti dostupne korisnicima s prikazanim uputama u njima razumljivim i pristupačnim formatima;
• Agencije za podršku koje pružaju usluge osobama s invaliditetom trebaju pripremiti planove održavanja kontinuiteta rada u situacijama u kojima se broj dostupnih zaposlenika može smanjiti. To uključuje smanjenje administrativnih zapreka pri zapošljavanju uz zadržavanje mjera zaštite, poput provjera koje se provode;
• Ulagati u službe za podršku i osigurati da one mogu podmiriti povećane troškove povezane s ovom krizom, uključujući troškove za lijekove, zaštitne materijale i prekovremeni rad zaposlenika, na način koji uključuje sve osobe iz pogođene populacije;
• Obavljanje posjeta i pažljivo praćenje aktivnosti ustanova za zbrinjavanje kako bi se osiguralo da korisnici ne budu napušteni ili ugroženi zbog nedostatka zaposlenika ili njihovog odsustva. Korisnici trebaju imati pristup informacijama o svojim pravima i načinima za prijavu kršenja.
• Europska unija bi trebala za Države članice koje imaju nedostatak opreme za osobnu zaštitu, opskrbiti s alatima i materijalima koji im trebaju kako bi se izbjegla infekcija. Ovu opremu treba prioritetno dati zaposlenima koji su na prvoj liniji obrane od infekcije, uključujući zaposlene koje pružaju podršku osobama s invaliditetom.
Izvor: https://mailchi.mp/edf-feph/residential-institutions-are-becoming-hotbeds-of-infection-and-abuse-governments-need-to-act-now?e=5aa71058d3